Razno

Mese’le vezano za konzumiranje hrane koja je zabranjena osim u daruri

Mese’le vezano za konzumiranje hrane koja je zabranjena osim u daruri

مسألة: ُيباحُ أكْلِ المَيْتةِ للمُضطَرِّ

Mese’la: Dozvola jedenje mrcine u daruri.

بسم الله الرحمن الرحيم  و صلاة و سلام على نبينا وإمامنا وسيدنا محمد وعلى آله وصحبه أجمعين 

– Mese’la dobija dozvolu na osnovu dva argumenta koja ćemo spomenuti:

1. Dokaz iz Allahove knjige:

قولُه تعالى: إِنَّمَا حَرَّمَ عَلَيْكُمُ الْمَيْتَةَ وَالدَّمَ وَلَحْمَ الْخِنْزِيرِ وَمَا أُهِلَّ بِهِ لِغَيْرِ اللهِ فَمَنِ اضْطُرَّ غَيْرَ بَاغٍ وَلَا عَادٍ فَلَا إِثْمَ عَلَيْهِ(1)

On vam, doista, zabranjuje: strv, krv, svinjsko meso i ono što je prineseno kao žrtva u nečije drugo ime, a ne u Allahovo. A onome koji bude primoran, ne svojom voljom i ne pretjerujući, nije mu grijeh.”

أنَّ الآيةَ نَصَّتْ على تحريمِ المَيْتةِ، واستُثنيَ ما اضْطُرَّ إليه، فإذا اندفَعَتِ الضَّرورةُ لم يَحِلَّ له الأكلُ، كحالةِ الابتِداءِ.

Ajet jasno ukazuje tekstom na zabranu  jedenja mrcine, te pravljenje izuzetka u slučaju onog koji je prinudjen (u daruri), pa kada nestane darure nije dozvoljeno jesti je, poput onog na početku (normalnom stanju). 

2. Dokaz – idžma’ koji su prenijeli učenjaci medju kojima:

نَقَل الإجماعَ على ذلك: ابنُ حَزْم، وابنُ عبدِ البَرِّ، وابنُ رُشْدٍ، وابنُ قُدامةَ، والنَّوويُّ، وابنُ تيميَّةَ.

Od onih koji su prenijeli Idžm’a navodimo: 

Ibnu Hazma, Ibnu Abdulberra, Ibnu Rušda, Ibnu Kudameh, En-Nevevij i Ibnu Tejmijju.(2)


Rekao je ibnu Tejmijje rahimehullah:

فإنَّ الضَّرورةَ تُبيحُ أكْلَ المَيْتةِ، والدَّمِ، ولحمِ الخِنزيرِ؛ بنَصِّ القُرآنِ، والسُّنَّةِ، وإجماعِ الأُمَّةِ

“Zaista je u daruri dozvoljeno jesti mrcinu, krv, meso svinjetine, po jasnom tekstu iz Kur’ana i Sunneta te idžma’om  ummeta”.(2)


Na ovu tvrdnju ukazuju dva fikhska pravilo koje navodimo, i to:

[الضرورات تبيح محظورات]
 
•”Nužda dozvoljava ono što je zabranjeno.”

Pa je u daruri (nuždi) mrcina dozvoljena onoliko koliko utoliti glad.

•Zatim drugo pravilo koje ograničava prvo:

[ما جاز بعزر بطل بزواله] 

“Ono što je dozvoljeno zbog nekog povoda prestaje njegovim nestankom”.

حدُّ الاضطِرارِ أنْ يَخشَى على نفْسِه الموتَ، أوِ المرضَ الَّذي يُفْضي إليه، وهذا مذهبُ الجمهورِ: الحَنَفيَّةِ، والمالكيَّةِ، والحنابلةِ

Granica (otpočinjanja) darure je do onog trenutka kada se čovjek poboji za svoj život od smrti, ili bolesti koja bi ga mogla zadeseti, i ovo je mezheb džumhura uleme od Hanefija(3), Malikija(4) i Hanbelija.(5)

والله أعلم، الحمد لله رب العالمين

____________
1. Pogledaj u: [البقرة: 173] 

2. Pogledaj u: 

(الاستذكار) (5/310).((المغني) (9/415)((بداية (المجتهد) (3/29). (الفتاوى الكبرى) (1/432).


3. Pogledaj  u:

 (شرح مختصر الطحاوي) للجَصَّاص (6/393)، (المبسوط) للسَّرَخْسي (24/43)، (بدائع الصنائع) للكاساني (7/176). 


4. Pogledaj u:

 (شرح الزُّرْقاني على مختصر خليل)(3/48)، (كفاية الطالب الرَّبَّاني) لأبي الحسن المالكي (1/581). 


5. Pogledaj u:

(الإنصاف) للمَرْداوي (10/278)، ويُنظر: (المغني) لابن قُدامة (9/415).

Prof. Almir Ferizović

 

- 51 Pregledano